|
MARIJA SARIĆ, SLAMARKA
Radnica Nege kola, naša koleginica Marija, od malih nogu je u rodnom selu Tavankutu, upoznala i zavolela lepotu ukrašavanja i slikanja slamom. Zavolela je miris slame, osećaj pod prstima kada je seče, ravna, tanji i priprema da dočara scene iz realnosti ili mašte. Nučila je koja je slama dobra za određen tip ukrasa, da je najmekša ona od ječma ali da i ona grublja, tamnija ima svoje mesto u delima koja stvara. Kreće se od njive, sečenjem odgovarajuće slame baš na pravom mestu, baš između kolena. Pažljivo se vrši selekcija materijala i onda na scenu stupa nepresušna mašta i inspiracija. Vojvođanski salaši su njena omiljena tema i slike napravljene ovom tehnikom su uvek pronalazile put do pravih zaljubljenika tradicionalne umetnosti. Mnogobrojne izložbe diljem Srbije i Evrope doprinele su afirmaciji njenih rukotvorina. Ovih dana se u foajeu Gradske kuće u Subotici održava izložba radova i vlada veliko interesovanje, kako sugrađana tako i gostiju našeg grada, te je ovo jedan vid promocije Subotice i okoline kao turističke destinacije. Ponosni smo što je naša koleginica deo ove tradicionalne manifestacije.
|
Predstavljamo Vam našeg kolegu Čović Aleksandra, telegrafistu stanice Subotica. Većina železničara koji sarađuju sa njim, osim bliskih prijatelja, ne znaju da se bavi muzikom. Nije u sferi "komercijale" već pripadnik pank pokreta od samih začetaka.
|
"Nejasna vizija" je projekat koji traje već godinama. Sam naziv nas ostavlja u nedoumici da li oni nemaju viziju ili je vreme doprinelo tome da sama vizija nije definisana. U svakom slučaju oni gaje svoju viziju koja se prilagođava vremenu u kojem nastaje. Neko će to nazvati lutanjem od stila do stila, a neko umetničku interpretaciju osećanja koje se u tom trenutku izražava kroz muzičku formu koju prezentuju. U svakom slučaju ta njihova forma je originalna, usmerena na angažovane tekstove i veliki entuzijazam koji kanališe svakodnevne stresove kako na privatnom tako i profesionalnom železničkom planu. Jukić Ivo popisni vozovođa, Jakša Rudolf tranziter i drugovi pronašli su formu koja će ih odvojiti od surove realnosti i istovremeno ih njoj približiti. Posetite njihov sajt ovde da bi se upoznali sa stvaralaštvom koje nesebično pružaju.
|
|
Jukić Ivo, popisni vozovođa u stanici Subotica, predstavlja pravog multimedijalnog umetnika. U prethodnom prilogu smo upoznali njegovu muzičku stranu ali je njegova velika ljubav i slikarstvo. Pored toga što svira, peva i komponuje u okviru grupe "Nejasna vizija", pronađe dovoljno vremena da se izrazi i samostalno kao slikar amater. Osim za poslove vozovođe, za ovu delatnost nema niti mu je bila potrebna škola već samo široka umetnička duša. Njegove slike krase pojedine kancelarije i ulepšavaju domove prijatelja. Veliki je zaljubljenik železnice a tu strast obeležava foto aparatom beležeći pre svega stare objekte koje uoči na svojim putovanjima. Sa setom gleda kako vodotornjevi ili objekti stanica nagriženi zubom vremena propadaju i nastoji da ih ovekoveči i makar na taj način sačuva od zaborava. Retrospektivu fotografija na ovu temu predstavićemo nekom drugom prilikom.
|